Javne poruke

Naslov: Poruka iz prošlosti za budućnost

Dragi Entoni,
I sama sam sebi glupa što ovo sad pišem, al ajde, moram, tj nemoram, al osjećam potrebu da moram. Prvo, ovo je poruka u budućnost. Danas je 6.2.2010. a ovu poruku ćeš dobit 20.5.2010. Neznam jel se uopće sjećaš što znači taj datum. No dobro, tog datuma 2009 smo ti i ja bili zajedno. Možeš ovu poruku pročitat, možeš ju obrisat, možeš ju ostavit, radi što god želiš. Ali ja bi htjela da ju pročitaš i da znaš sve.
Ti si sad s Ana-Mariom u vezi, a ja sam još uvijek s Mariem. Tko zna što će bit do 20.5. ove godine. Može se milijun stvari promjenit, al opet može sve ostati isto. Kako god bilo, meni je sad žao što smo ti i ja ništa. Žao mi je što nismo uspjeli zajedno, žao mi je što sam te povrijedila, žao mi je što se ni ne pozdravljamo više. Al nije mi žao što te volim. Sjećaš se kad si nakon našeg prekida rekao kako ću te brzo preboljet i nastaviti dalje sa životom? A ja sam znala da to neće bit tako kako si ti mislio. I gle sad, prošlo je skoro pa 8 mjeseci od dana kad si me ostavio. I ja još uvijek (neznam kako i zašto) osjećam isto prema tebi. Iako te nisam vidjela tjednima, nisam te čula, ni pričala s tobom, nit smo se pozdravili, nit se imamo na fejsu ni msnu. Ali meni je još uvijek sve isto.
Da, s Mariem sam sada i stalo mi je i do njega. Ali na neki drugačiji način. Veza s njim nije loša, stvarno nije. Ali veza s tobom mi je značila puno više. Ko zna, možda do 5. mjeseca uspijem zaboravit tebe i zavoljet njega. Možda. NIkad neznaš što će biti.
Ali moram ti priznat, svaki dan barem jednom pomislim na tebe. Uvijek mi je drago prisjetit se se naših gluposti i dana kad smo se smijali. Kad sam spavala kod tebe, kad smo gledali filmove, kad smo se družili u tvom podrumu, kad smo pijani subotama bili do jutra vani, kad si uvijek jeo majonezu i htio me poljubit jer znaš da mrzim majonezu, kad si uvijek bio ubediran zbog škole i ocjena pa sam te ja pokušavala bilo kako nasmijat. Obožavam tvoj osmijeh i sada, iako ga nevidim nikad, vidim ga u mislima i sjećanju na tebe. Smiješno, ali još uvijek želim da smo zajedno.
Ali želim ti nešto reći. Sigurno sad misliš da si bio u pravu što si mi govorio dok smo bili zajedno i nakon prekida da ja još volim Maria. Ali nisi bio u pravu. Stvarno, dok smo ti i ja bili zajedno, on mi je bio prijatelj. Čak i preko ljeta kad smo ti i ja prekinuli. S njim je počelo sve tek nakon mog rođendana. Zato molim te, nemoj nikad mislit da sam ja voljela Maria dok sam bila s tobom, i nakon našeg prekida.
Nadam se da ćemo do 5. mjeseca, do ljeta bit barem prijatelji. Jer ovo ne pozdravljanje mi se ne sviđa. Ponašamo se kao da nikad nismo ništa ni bili. Nadam se da ćemo bit dobri prijatelji kao davno prije. Jer fali mi druženje s tobom. Htjela bi ti sve reći sada, al nemogu, jer znam da me nećeš poslušat. Eto, ja sam se raspisala a znam da nevoliš čitati duge poruke. I za kraj; ti voliš Ana-Mariu, znam to. Svi pričaju kako si se zaljubio ko nikad prije. I drago mi je, stvarno je. Barem znam da si sretan. Nadam se da ćeš i sad u 5. mjesecu bit sretan bilo s njom il nekom drugom il sam. Samo budi uvijek sretan, jer si najlijepši kad se smiješ.
Volim te. Ines


Napisano: 2010-02-06
Za: 2010-05-20

« Natrag | Nasumična poruka »