Javne poruke

Naslov: Vidjet æemo? :)

Ah ja predviðam buduænost? Ko bi reko :P Ja predviðaaaam ovako:
• Da æeš se ti opet predomislit i opet æemo prièat ha da :D
• Ja æu vjerovatno donjet još BAREM jednu glupu odluku haha
• Sigurna sam da ti i ja nikad neæeni bit ništa, koliko god se ti predomišljao
• I za godinu dana ja æu prema tebi osjeæat ono što osjeæam i danas


A sada neke pjesme, ova prva nije dovršena, al eto, rekla sam da æeš ju proèitat jednom pa eto. Ipak se držim svojih obeæanja :P

Bojim se da sada prekasno je
Da nikad neæu moæi vratiti te
Jer puno vremena prošlo je
A ja i dalje sjeæam te se.
Rekla sam ti da si anðeo onih dana prije
Sporo prolazi vrijeme
I to se promjenilo nije.
Ali ipak, ipak æu te sanjati
Kao onog prvog dana
I svaki dan na tebe misliti,
Jer prazno je meni bez mog fana.
Sve se dogaða s razlogom, tako mi bar kažu
I duboko u sebi nadam se da lažu.
Tebe više pored mene nema
Ostala sam samo ja kao nedovoljna sjena
Sada vidim samo praznu sliku koja mi plamen srca gasi
A tu sliku možeš obojati samo da si
Ovdje pored mene
A ja sve što imam su na tebe uspomene
Iako ti sam misliš da te se ja nesjetim nikad
I sad kad te nema, ja tebe svake noæi sanjam ipak
Kao onaj anðeo dolaziš mi u san
Mislim na tebe svaku noæ i svaki dan
Rekao si da bi uèinio za mene što god treba
Sve za mene, èak i zvijezde skinuo sa neba
A sad kad te ja trebam
Tebe ovdje nema
Vrijeme i dalje leti
A ne proðe dan da te se nesjetim.


A druga pjesma je :

Suza se otkotrljala niz uzavreli obraz
Ovo nije moja pobjeda, ovo moj je poraz
Bez obzira na sve ovo što je bilo
Znaj da srce bujad beèe zaboravit ono što je snilo
Da sam te povrijedila, to znam
Ali to mi nikad nije bio plan
Znaj da to nikad nisam htjela
Ponekad i pomislim da te ni upoznat nisam smjela
Zato oprosti mi molim te
Što nemogu da volim te
A to bi možda mogla vrlo lako
Jer dosad nisam upoznala deèka takvog
Kao što si ti
I sam si rekao da si od ostalih drugaèiji
Sve što si dosad za mene napravio
Nijedan drugi nije ni pomislio
Kažeš da misliš o meni svake noæi
I da nemožeš zaspat, nemožeš sklopit oèi
I da se samo nadaš da æu ti doæi
Oprosti mi, ali ja to sada neæu moæi
Znam da æe kasnie biti kasno
Ono što sad osjeæam nije mi jasno
Znaj da mi je do tebe jako stalo
Ali bojim se da je tebi to premalo.
Možda ovo proèitati neæeš nikad
Ali ovo sve ti želim reæi ipak
Znaj da si veliki dio u mom životu
Moja pjesma sada svira neku drugu notu
Sve što si mi rekao pamtit æu, uvijek
Æu ti pomoæi, kao što si i ti rekao
Od jutra pa do ponoæi.
Imamo našu pjesmu, imamo naše mjesto
I viðamo se u snovima èesto
Kada drugaèije nemožemo sada
Sve što ostaje je nada.
Svi naši osmjesi i pogledi sneni
Znaj da su puno znaèili meni
Sve naše šale i duge prièe
Sve što tebe muèi i mene se tièe
Jer neželim da plaèeš i patiš
Želim da mi oprostiš i da shvatiš.
U svojoj molitvi Bogu puno o tebi kažem
Sve je liepo, znaš da ne lažem.
Samo nebo zna šta æe biti dalje
Do tada moja duša ti snagu šalje
Da izdržiš svake noæi
I da nemisliš na moje oèi
Nemoj me sanjati
Ja te ne zadužujem
Zaboravi me
Ako to zaslužujem
Znaj da si moj anðeo s neba
Uvijek si bio pored mene kada mi to treba
Gledam u nebo, bez tebe zvijezde gube sjaj
Suza mi niz obraz pada jer ja znam da je ovo sada
Kraj.

I još treæa pjesma :

Neznam hoæeš li ovo ikad proèitati
Ali moram nekako misli iz glave izbaciti
Moram sve ovo na papir staviti
Jer nisam nikad mislila da æeš mi ovako faliti.
Fale mi tvoje rijeèi, fali mi tvoj glas
Fali mi naše ½ti i ja½ fali mi kad nema nas
Fale mi tvoje poruke,fale mi pozivi tvoji
Nisi ostvario ono što u tvojoj pjesmi stoji.
Moja okolina više nije u boji
I tužna mi se sudbina sada kroji.
Rekao si da æeš obojati tu okolinu sivu
Željela sam to, al sada vidim da sam bila u krivu.
Da ti je stvarno stalo do mene kao što kažeš
Dokaži mi to, vrati se, pokaži da nelažeš.
Bez tebe okolina siva ostat æe uvijek
Vrati se jer smo jednom davno rekli: ½Fanovi zauvijek.½


I nikad ti nisam rekla, ali napisala sam neku prièu kojoj je inspiracija bilo sve ovo izmeðu nas, malo s izmenjenim dogaðajima al ono. I poslala sam tu prièu u Ok il negdje neam pojma kao za nagradu haha. A nisam dobila nagradu eto, nesviða im se prièa il kajaznam xD no doro. Eto, mislila sam možda da æeš za godinu dana ovo proèitat.

Slijedite svoje snove
Naslov vam sigurno zvuèi kao neka reklama, ali ta reèenica jednoj djevojci bila je sve. Zapravo bolje reèeno, njoj su snovi bili sve. Nikad nije imala ono što je htjela. I to što je htjela mogla je imati samo u snovima. Zato su njoj snovi bili sve. Što god je htjela, samo je zatvorila svoje smeðe oèi i uplivala u svijet snova i mašte. Tako jednog dana, nakon šest sati provedenih u školi, umorna je stigla kuæi. Uvijek nakon ruèka legla je na krevet i sanjala. To se ponavljalo iz dana u dan. Tako da je to veæ postao ritual. Svaki san bio je drugaèiji od prethodnog. Svaki je bio na svoj naèin zanimljiv. Djevojka je u snovima mogla biti sve što poželi; od šefice, doktorice pa sve do pèelice i Pepeljuge. U snovima je upoznavala mnoge ljude. Iznenada u jednom snu pojavio se jedan deèko. Ni sama nezna što je bilo tolko posebno u njemu, ali jednostavno je osjetila nešto posebno. Èak iako je to bio samo san, znala je da je taj deèko nešto posebno. Èinio se kao anðeo koji je sišao s neba, èinio se tako dobar, kao da ne pripada ovdje. Od tog trenutka znala je da želi njega pored sebe u trenutku ostvarenja svih snova. Znala je da æe ga i u stvarnosti upoznati. Znala je da æe joj jednog dana taj deèko znaèiti mnogo. Deèko se zvao Igor. Imao je smeðu kovrèavu kosu i oèi koje su isijavale toplinu i dobrotu. Bavio se glazbom, tj. toènije reèeno snimao je pjesme. Bio je toliko poseban, toliko drugaèiji od drugih. Djevojka nikad prije nije upoznala takvog deèka kao što je bio Igor. Iz sna u san djevojka je provodila vrijeme s Igorom i svaki put je imala isti osjeæaj. Onaj poseban osjeæaj, iako je znala da je to sve samo san. Ona je sanjala sve dok njeni snovi nisu postali stvarnost. No jednog dana djevojka nije mogla nikako zaspati. Vrtila se u krevetu. Pokušavala zakoraèiti u svijet snova, ali njeni koraci su tu noæ bili prekratki. Nikako nije uspjela uæi u san i vidjeti deèka iz snova. S obzirom kako nije mogla zaspati djevojka se odluèila prošetati uz rijeku Dravu. Vani je bilo hladno, nije bilo nikog na ulici. Djevojka je šetala sama. No tada….ugledala je njega. Koga? Deèka iz snova. Da, Igor je stajao toèno ispred nje. Širom je raširila svoje smeðe oèi, malo ih protrljala da provjeri jel vidi dobro. Nije mogla vjerovati. Deèko kojeg danima sanja je ispred nje. On je bio ona sjajna neuhvatljiva zvijezda koju je djevojka slijedila i tako pronašla svoju sudbinu. Znala je da se najlijepši snovi dogaðaju kada si budan. Djevojka je i dalje stajala nepomièno i dalje nije vjerovala što vidi svojim oèima. Prošla je pored njega i pažljivo ga promotrila od glave do pete. Da, to je bio on: deèko njenih snova. Nije htjela prilaziti mu da ju nebi shvatio kao nekakvu èudakinju, pa je samo prošla. Okrenio se za njom, te je i on nju pažljivo pogledao. Ona je imala onaj osjeæaj, da ga veæ pozna, ne samo iz snova, nego i u stvarnosti. Djevojka je nastavila šetnju. Misli su joj bile daleko u sedmom nebu. Razmišljala je naravno o njemu. Kada je stigla kuæi usnula je san. No njega nije bilo u snu. Kao da je nestao poput dima. Nije mu bilo ni traga ni glasa. Djevojka se u snu sjeæala njegovog glasa, njegovih pjesama i rijeèi. Osjetila je nešto tužno u sebi. Kao da se srce slomilo u tim nježnim prsima. Nedostajao joj je, a nije ga èak ni poznavala. Nakon par dana ponovo ga je srela. Nije htjela prva priæi. No on je skupio hrabrost i došao do djevojke. Rekao joj je: ½ Hej, znam da æe ovo sad zvuèati èudno, ali ja imam osjeæaj kao da te poznajem.½ Djevojka mu je odgovorila: ½ E isto tako osjeæam i ja.Èudno,zar ne? ½ Dan je prolazio a njih dvoje nisu prestajali razgovarati. Oboje su tako uživali u tom razgovoru. Došao je trenutak kada je djevojka morala poæi kuæi. Igor se ponudio da je otprati do autobusne stanice. Dok su èekali da stigne bus još su razgovarali, i dogovorili da æe se i sutra naæi na kavi jer im je oboma bilo lijepo razgovarati. Stigao je bus. I to ne obièni. Na njemu je bio natpis: ½Slijedite svoje snove. ½ Djevojka je pogledala natpis te se blago nasmijala. Kada je stigla kuæi, legla je u krevet i usnula ponovo san. Igor je ponovo bio u snu. To ju je èinilo sretnom. On ju je èinio sretnom. On ju je na neki naèin ispunjavao cijelu. Kada sanjamo sami, to je samo san, ali kad sanjamo s nekim, to je poèetak stvarnosti. I tako, dan za danom njih dvoje su provodili vrijeme zajedno. Uživali u razgovorima, pogledima pa èak i ponekom zagrljaju. Djevojka je svakim danom sve više osjeæala za njega. I on za nju.Ali on je za nju osjeæao više nego ona za njega. Svake minute on se sve više zaljubljivao u djevojku. No ona mu nije mogla pružiti ono što je on htio. Nije mogla postati njegovom curom. Ali nije ni htjela rušiti njegove snove. Sada se situacija preokrenula. Sada je on bio taj koji sanja ono što nemože imati. A snovi postoje da ostvarimo naizgled nemoguæe. Snove nemožemo birati. Sanjamo ono što sanjamo. Kažu da je san želja koju naše srce stvori. A on je želio biti s njom, zato ju je i sanjao. A zašto je ona njega sanjala? Skrivala je osjeæaje jer nije ih smjela otkriti ni njemu, a ni drugima. A on nije prestajao sanjati, sanjao je èak i kad je bio budan. Život mu je postao težak kad sve što je želio je biti u snovima i nikad se ne probuditi. Kako da se uopæe poželi probuditi iz tako lijepih i divnih trenutaka? U snovima može što god hoæe. Pa i poletjeti iza predivne duge, gledati svijet s visoke pozicije sjedeæi na oblaku i smješeæi se svemu, jer je gore sve tako lijepo. Tamo gore u svijetu snova je imao ono što je najviše htio. Imao je nju. Svatko zaslužuje priliku da poleti. I da osjeti tu toplinu i sreæu koja plovi plavim nebom. Svatko zaslužuje biti sretan i letjeti nebom, iza duge snova. Što god se dogodi sanjarima, oni uvijek pogled upuæuju prema nebu, gdje vide svijet u koji mogu vjerovati ali samo kad zatvore oèi. Tko god bio, uvijek možeš vjerovati sanjaru jer je nemoguæe sanjati ono u èemu nisi dobar. Svatko zaslužuje sanjati i pogotovo svatko zaslužuje da mu se snovi ostvare. On je to želio više od svega. Jednog dana djevojka je usnula san koji je bio èudan. Jer nije bilo njega u snu.
Nikako se nije pojavio. Djevojci je nedostajao èak i više nego što je mislila da joj itko može nedostajati. Nedostajali su joj topli zagrljaji, njegove prièe, rijeèi, njegov glas i sve u vezi njega. Nedostajalo joj je ono njegovo što nije znao reæi slovo ½r½. to je njoj bilo baš slatko. Nedostajalo joj je sve, baš sve. I nije se ništa vraæalo. Iako se ona nadala da æe ga ponovo sanjati. A što je još gore nije ga ni viðala ni na ulici. Nije ga vidjela veæ mjesecima. Nedostaje joj još više u stvarnosti nego u snovima. Kako Peyton u Tree Hillu kaže: ½ People always leave.½ Istina, uvijek ljudi odu. Pitamo se zašto uvijek odu? Ljudi dolaze i odlaze. Neki se zadrže dugo u našem životu i kad najmanje to oèekujemo oni odu. Daleko od naših oèiju. A zašto odlaze? Možda su otišli da nastave dalje. U životu ima previše ½možda½ i ½vjerovatno½. Isto tako i prijatelji doðu i odu, ljubavi doðu i odu. Tako je to kad se živi. Bili su veliki dijelovi našeg života, bili su važne osobe, netko bez koga nismo mogli živjeti,netko bez koga nismo mogli sanjati. Ali mi ih nemožemo sprijeèiti da odu. A da li to naša krivica što oni odlaze?-pitamo se èesto. Ali kad pogledamo s pozitivne strane: ½They sometimes come back. ½ Možda se vrate kad shvate što su zapravo ostavili iza sebe. Preostaje nam samo èekanje. Znamo da oni koji su otišli od nas duboko u duši požele se vratiti, bilo da isprave neke greške koje su ostavile trag na našim srcima ili bilo da poènu novi život. Nema poraza dok se neodustane, i nema kraja dok se ne stane. I bez obzira na svu bol i sve rane èovjek nije pao dok god je u stanju da se digne, dok ima još jednu šansu da ispravi sve krivo. Èovjek znaèi nemože pasti na dno sve dok neumre. Niti ga itko može pobjediti dok neprestane sa svim pokušajima. Zato i dalje živimo s nadom da æe se oni koji su otišli vratiti natrag i tako nam namjestiti predivan osmijeh na lice. Snovi su tu da nas èine boljima. Da nas podignu kada nam ništa neide od ruke jer u snovima imamo ono što zapravo nemamo. Gledam ovaj svijet nekako èudno. Kako da ga gledam realno kad se svi ljudi pretvaraju i pokušavaju biti ono što nisu? Svijet se vrti kao rulet. Svako ima po jedan krug. I kraj. Kad sve izgubimo ostaju nam opet samo snovi. Oni nas èesto vrate natrag na zemlju kada još nismo spremni za let. Krila postaju umorna od svega u životu. Od previše èekanja do ostvarenja snova krila mogu otpasti. Tada nam je potreban netko ko æe iz izljeèiti tako da oni ponovno mogu narasti da s tobom osobom koja nam je pomogla možemo poletjeti, daleko od svega, iza predivne duge, prema plavom nebu, tamo gdje su snovi. On je samo htio biti taj anðeo i poletjeti s tom djevojkom. Ali izgleda nije bio dovoljan. Zapravo, bio je predobar za nju. Ona je njega voljela, samo to nije htjela priznati nikome, èak nije htjela priznati to ni sebi. Bojala se istine, te ju je na sve moguæe naèine pokušavala zaobiæi.
Al voljela ga je, svim srcem, svom dušom i svim tijelom. Sanjala ga je svake noæi, svakog dana. On joj je bio jedini u mislima svih ovih dana kada ga ne vidi, neèuje…A ona je njemu uvijek bila puno više od toga. On je bio spreman dati život za nju, ali nije mogao praviti se da æe joj biti samo prijatelj, kad je htio ono više. Nije mogao gledati njen osmijeh znajuæi da više od prijateljstva nemože dobiti. Stoga je odluèio pokušati je zaboraviti. Ali koliko god to pokušavap, neæe uspjeti. Nemože se nekog samo tako prestati voljeti. On je znao da æe biti teško jer je svaki dan mislio na nju, znao je da æe mu faliti svaki dan sve više. Ali nije znao da i on njoj fali. I tako, vremenom, Igor je zaboravio djevojku. Ali ona je njega nikad nije, jer je on jedina tema za njene sne.

Eto, mislim da sam ti sad pokazala i više nego što sam rekla. Pa eto. Uživaj èitajuæi ovo.
a ja se nadam da æemo mi ponovo prièat i da æeš se ti predomislit :D pa æemo se jednom zaedno smijat ovome. :P

___


Napisano: 2009-02-01
Za: 2010-02-01